МУЗЕЈ ПОД ВЕДРИМ НЕБОМ

МУЗЕЈ ПОД ВЕДРИМ НЕБОМ
МИШЉЕНОВАЦ Поглед са гробља на Старцу. Музеј под ведрим небом. ПОКУШАЈ СТВАРАЊА ЈЕДНОГ ТАКВОГ

Укупно приказа странице

Музеј Заветина (Мишљеновац)

Музеј Заветина (Мишљеновац)
ПРУГА ~ „железничка линија 45. упоредника“: Бордо-Лион-Милано-Загреб-Београд- Пожаревац – Мишљеновац – Кучево – прелаз преко Дунава на Ђердапу – Крајова – Одеса

Портал

Портал
ПоРтАл | ЗАВЕТИНЕ

Translate

Ко

Ко
(Отворен позив на сарадњу свих сродних душа!) КО ИМА ПРИСТУП веб-сајтовима и заштићеним, нејавним, локацијама Портала Великих претеча | Сазвежђа З, почев од 17. марта 2019? Власник, уредници, поједини сарадници и пријатељи. Добротвори.Претплатници. Потврђени, примљени чланови Новог Друштва.... | Ауторска права © Мирослав Лукић и синови, 2001. Нека права су задржана.

Претражи овај блог

ПРЕТРАЖИВАЧ

ПРЕТРАЖИВАЧ
САЗВЕЖЂЕ З | Мрежа | ПРЕТРАЖИВАЧ

недеља, 12. октобар 2014.

Kako je Francuska oplakala srpskog suverena





PARIZ
OD STALNOG DOPISNIKA
JEZA od užasa, lavina srdžbe, neizmerni bol. Srbija i Francuska, ujedinjene u najmračnijim danima istorije, stopile su se u istoj žalosti. Čitava zemlja oplakuje kralja-vojnika.
Tako je, o tragičnom marseljskom danu i pogibiji Aleksandra Prvog javljao francuski „Maten“. A u svom specijalnom izdanju „Pari soar“ je pisao da se činilo da ništa više nije moglo da se doda grandioznosti i plemenitosti legendarne kraljeve figure, ali da je strašni atentat u Marselju, avaj, dokazao suprotno.
Naslovne strane „Figaroa“, „Egzelciora“, „Presa“, „Žurnala“, „Prijatelja naroda“ i drugih onovremenih listova preplavile su osude i zaprepašćenje zbog najbrutalnijeg i najkukavičkijeg čina. Francuska se tih dana saginjala, s najdubljim poštovanjem, pred suverenom koga su se spremali da pozdrave usred jednoglasnog klicanja, a kog su, kako su tada pisali, nažalost, dočekali tišinom koja je lebdela nad jednom od najstrašnijih tragedija svih vremena.
Zgranuti Francuzi, bez izuzetka - pisalo se tada - okupili su se u emocionalnom bolu i velikoj žalosti sa prijateljskim i savezničkim narodom kom su slali svoja najdublja osećanja ljubavi, naklonosti i iskrene solidarnosti, u danu koji je trebalo da bude pun radosti, a koji se završio u krvi i suzama, u strašnoj realnosti koja je surovo nametnuta opštoj savesti kao posledica napada čije je divljaštvo izvan ljudskih granica.
A samo nekoliko trenutaka ranije, nešto pre 16 sati, dok su prateći brodovi „Kolber“ i „Diken“ ispaljivali počasne plotune, a Crkva Bogorodice Zaštitnice s uzvišenja udarala zvon dobrodošlice, grlati kolporteri s mornarskim kačketima probijali su se kroz okupljenu masu na kaldrmi Kanabijere i nudili „najvažnije novine iz Provanse“, list „Peti Marselje“ koji je preko naslovne strane, na srpskom jeziku, ćirilicom, krupnim slovima, ispisao da se Marselj raduje što srdačnom dobrodošlicom pozdravlja njihova veličanstva Aleksandra Prvog, velikog kralja, slavnog vojnika i vernog saveznika, i Mariju, dostojnu kraljicu jednog hrabrog naroda, moleći ih da prime najdublje izraze francuskog prijateljstva.
Koji tren kasnije, sve je potonulo u tugu, užas i gnev. Francuzi su se pitali na koji način da odaju pokajničku počast žrtvi atentata koji je povredio ne samo njihova osećanja, već i nacionalni ponos. Odmah je obnarodovana sveopšta žalost od čak mesec dana, a od poznatih skulptora naručeni su spomenici koji su postavljeni u Marselju i Parizu.
Na marseljskom, koji su izradili arhitekta Gaston Kastel i vajari Antoan Sartorio, Luj Botineli i Eli Žan Vezijan, četiri ženske figure drže portrete dveju žrtava, nad kojima se uzdižu grbovi obe zemlje, poruka mira i dva visoka stuba predstavljajući Francusku i Srbiju.
Čuveni skulptor tog doba Maksim Real del Sart prethodno je u prestonici, jednom, desnom rukom, bez leve koju su mu amputirali na Verdenu, 1916, izveo monumentalno delo u bronzi na pijedestalu od ružičastog granita, kralja Aleksandra na konju, pored kog, svedočeći o velikom ondašnjem zajedništvu, koračaju njegov otac Petar Prvi, maršal Franše d’Epere, vojvoda Radomir Putnik i srpski živalj, pred kojima se pariski Srbi, i preostali francuski prijatelji, okupljaju o posebnim prilikama kakva je bila i ova, povodom osamdesete godišnjice atentata.


Kako je Francuska oplakala srpskog suverena | Kultura | Novosti.rs

понедељак, 7. април 2014.

BJUKENEN: U novom ratu religija, Rusija je na strani Boga, a Zapad je Gomora


Rusija je na strani Boga. A Zapad je Gomora. U kulturnom ratu za budućnost
čovečanstva Moskvi pripada uloga Svetog grada i centra borbe protiv
moralnog propadanja i neopaganizma.




Putin daje Moskvi ulogu Svetog grada i centra borbe
protiv neopaganizma i paganizma. U kulturnom ratu za budućnost
čovečanstva on čvrstom rukom stavlja zastavu Rusije na stranu
tradicionalnog hrišćanstva



Prvi Rim je bio sveti grad za celo hrišćanstvo. Drugi Rim
bio je Konstantinopolj (današnji Istanbul), čija je era završena 
turskim osvajanjem 1453. godine. Treći Rim je u svesti vernika – Moskva



Piše: Patrik BJUKENEN, američki političar i publicista i bivši predsednički kandidat


U govoru posvećenom ulasku Krima u sastav Rusije, Vladimir Putin je nabrojao značajne događaje na tom poluostrvu.
Na Krimu se, prema Putinovim rečima, nalazi „drevni Hersonesa, gde je
kršten knez Vladimir. Njegov duhovni podvig je odredio razvoj ruske
kulture i civilizacije. Ta činjenica spaja narode Rusije, Ukrajine i
Belorusije.
Taj govor predstavlja nastavak njegovog obraćanja Federalnom
parlamentu kad je izjavio da se Rusija protivi stavovima „natrulog
Zapada“:
„Vidimo da su mnoge zapadne zemlje faktički krenule putem odricanja
od svojih korena, između ostalog, od hrišćanskih vrednosti, koje čine
temelj zapadne civilizacije.

Negiraju se moralna načela i bilo kakav tradicionalni identitet:
nacionalni, kulturni, verski, čak i polni. Sprovodi se politika koja
stavlja u istu ravan porodicu sa više dece i istopolno partnerstvo, veru
u Boga i veru u satanu“.
Šta se dešava? Dešava se novi rat religija i Rusija je u njemu na strani Boga, a Zapad na strani Gomore.

O predsedniku Rusije se može imati različito mišljenje, ali Vladimir Putin vrlo odlično zna šta radi.
Prvi Rim je bio sveti grad za celo hrišćanstvo. Drugi Rim bio je
Konstantinopolj (današnji Istanbul), čija je era završena  turskim
osvajanjem 1453. godine. Treći Rim je u svesti vernika – Moskva.
Putin daje Moskvi ulogu Svetog grada i centra borbe protiv
neopaganizma i paganizma. U kulturnom ratu za budućnost čovečanstva on
čvrstom rukom stavlja zastavu Rusije na stranu tradicionalnog
hrišćanstva.
U njegovim poslednjim nastupima čuju se odjeci govora Jovana Pavla
II, čija je enciklika Evangelium Vitae iz 1995. godine bila izazov
Zapadu koji čini moralni zločin, negira celovitost čovekovog života i
živi „kulturu smrti“ koja prezire slabe.
Šta je papa Jovan Pavle imao u vidu  pod frazom „moralni zločin“?
Imao je u vidu kapitulaciju Zapada pred seksualnom revolucijom,
razvodima, nezadrživom raspuštenošću, pornografijom, homoseksualizmom,
feminizmom, abortusima, istopolnim brakovima, eutanazijom, zamenom
hrišćanskih vrednosti vrednostima Holivuda.
Spisateljica Maša Gesen, autor knjige o ruskom predsedniku, istakla
je da „Rusija pozicionira sebe kao lidera antizapadnog sveta“.
U 2013. godini Kremlj je zabranio gej propagandu, abortuse posle 12 nedelja trudnoće, kao i vređanje osećanja vernika.
Da li je to novi ideološki rat? I na čijoj je strani Bog?
(Fakti)


    Najsvežiji komentari, tzv. dis-kus-i-ja 
Lakoverni Toma
  • Nije ovde u pitanju sama religija nego su ugrozena moralna nacela.
    Ako je papa rekao tako kako on ovde navodi onda se nezaobilazno
    postavlja pitanje zasto je Vatikan svojim postupcima upravo isao na ruku
    upravo onima koji su negirali tradicionalna moralna nacela? Kada je u
    pitanju neciji identitet on zavisi od toga gde si i u kom podneblju
    rodjen i sa kojim nasledjem a to je nesto sto ne mozemo promeniti. Ako
    nas je Bog stavio u ovo telo i tu gde smo se rodili onda za to postoji i
    razlog a koji bi drugi mogao biti osim da svojim zivotom pokazemo ko
    smo i kakvi smo? Nama nije dato da znamo kako se neka dusa nadje bas u
    odredjenom telu i na odredjenom mestu na ovom svetu ali ako smo vec tu
    gde smo onda zivot treba proziveti sto casnije i iz njega sto vise toga
    nauciti. Odricanje od svog stvarnog identiteta i trazenje nekog drugog
    je u sustini jedan vestacki proces a rezultat je groteskna individua
    lisena tradicionalnih moralnih vrednosti i uz to jos i obeskorenjena.
    Kada bi takve osobe bile u stanju da posteno kazu sta su zaista radili u
    zivotu morale bi da priznaju da su ustvari uglavnom lutale i pri tom
    zalutale na neku od stranputica. Sada smo u situaciji da je veliki broj
    ljudi na ovom svetu zalutao na onu najgoru stranputicu a cini se da je
    povratak na pravi put nemoguc. Legalizacijom prostitucije, istopolnih
    brakova pa i eutanazije u tzv. razvijenom svetu (uglavnom na zapadu)
    nije doslo ni do kakvog moralnog uzdizanja vec naprotiv do teskog pada i
    to ne samo na moralnog vec i kulturnog i duhovnog.
    Slika profila


    ja bih svakoj budali brzom brzinom preporucio da pogledaju klip VLAST
    od Ramireza,grupa FEUD, pogledaju film "1984" , procitaju KORENI
    TOTALITARIZMA od Hane Arent , pa da vide kuda vode te velike mudonje
    koje zabranjuju ljudske slobode . Dobar je i domaci film U IME NARODA
    Slika profila




  • немој ти то два пута рећи лопужо! поред вас таквих ко још има потребу
    и намјеру да се обавезује било којим оквирима! једино што је битно и
    што стоји и остаје као билборд - да сте ви зло и водили и довели, и да
    сносите пуну кривицу за све што се може десити!!!
    Slika profila

  • s


    "Drugi Rim bio je Konstantinopolj (današnji Istanbul), čija je era završena turskim osvajanjem 1453. godine."
    Da nije bilo potpore srpskih dobrovoljačkih vojnih postrojbi, te
    srpskih rudara i arhitekata koji su operirali podzemnim potkopavanjem
    zidina starog Konstantonopolja...tko zna što bi bilo sa ovim teritorijom
    danas...i pod čijim okriljem bi se nalazio!
    by Srka®
    • Slika profila


      za takve detalje treba biti ipak neko, pa da se imaju realne
      pretpostavke za tvrditi takvo nešto.poznavajući te kroz ove komentare,
      biće da, kao i obično daješ svojoj zloj mašti na volju. činjenica jeste
      da srbi jesu prije turaka ratovali i protiv vizantije, čak bili u
      realnoj poziciji i da osvoje konstantinopolj, ali da su bili u toj
      mjeri, i za kratko vrijeme voljni saradnici turaka - to je već stvar
      maštarija, i, kako rekoh - ne čudi od koga!!!
...........................

BJUKENEN: U novom ratu religija, Rusija je na strani Boga, a Zapad je Gomora

четвртак, 16. јануар 2014.

Повратак политици немањићке Србије




erić Повратак политици немањићке СрбијеПише: Слободан Ерић

Нема никаквог основа за оптимизам у Србији на крају 2013. године.
Процеси подривања политичког и економског суверенитета земље не само да су настављени, него су још и продубљени. Нови министар финансија Лазар Крстић, заједно са другима, треба очигледно да доврши процес распродаје државне имовине, односно да омогући њену својинску трансформацију.
Изменама стечајног закона, којима се поступак продаје убрзава, треба да помогне тај процес. Министар привреде у Влади Србије Саша Радуловић недавно је изјавио „да је за наредну годину зацртан агресиван програм“, додавши да ће изменама закона о јавним предузећима директори јавних предузећа морати да испуњавају годишње планове, и, ако у томе не успеју, „мораће да потраже други посао“.
Упитан шта значи постављање државних предузећа на здраве основе, Радуловић је рекао да је циљ да се она приватизују. Повлачење државе из власништва предвиђа и нови Закон о информисању. Циљ ових мера, које се креирају у Вашингтону и Бриселу а које спроводи постојећа власт, јесте да се фундаментално ослаби држава Србија.
Држава која нема власничку контролу над инфраструктурним, енергетским и саобраћајним сектором и која нема медије у којима може јасно да формулише и изрази своју политику ‒ практично нема више инструмената за владање и претвара се у једну немоћну, парализовану организацију, која је у потпуном вазалном положају и зависности од спољног фактора, и која своје грађане не може нити да заштити нити да им економски и социјално помогне.
Странцима у рушењу наше државе помаже један велики и лаковерни део јавности, који је жртва социјалне демагогије медија, који обичном човеку сугеришу да за његов тешки и економски положај нису криви они који су увели санкције и бомбардовали земљу, продали будзашто фабрике странцима, већ његов суграђанин Србин, који ради као шалтерски службеник у некој државној институцији. У пракси се спроводи најцрњи неолиберализам, а код народа се подстиче комунистички егалитаризам.
Фундаментални проблем српске економије није криминал – мада је крађа веома штетна и узела је огроман замах, те у том смислу треба подржати борбу против корупције и криминала коју води потпредседник Александар Вучић – већ непостојање индустријске и сваке друге производње. Србима је после 5. октобра 2000. у основи онемогућено да имају своју производњу, да буду власници великих фабрика. Власници великих фабрика у Србији могу да буду само странци ‒ зато се стално говори о страним инвестицијама.
Али пошто има још прљавих послова да се одради на Балкану, Србима треба дати неке економске мрвице и продужити илузију да ће земља уласком у ЕУ доћи до толико жељеног и чеканог економског просперитета. Један део тог прљавог посла је већ одрађен – саучествовањем Срба на албанским изборима на Косову и Метохији и преносом надлежности на Приштину.
Пошто су за Американце обавили важан посао, Србима за то треба нешто платити. Уколико би Американци извадили новчаник и платили, операција би била превише провидна. Задатак да то у име Вашингтона уради добио је њихов савезник на Блиском истоку ‒ Уједињени Арапски Емирати. Како другачије објаснити то изненадно „традиционално пријатељство“ између Србије и Емирата и жељу да се инвестира у нашу земљу! Емирати су међу првима под „сугестијом“ Вашингтона признали „независно Косово“ и финансијски помогли Приштину. По налогу Американаца, сада, исто тако помажу Београд.
Ово је само један од примера успешног функционисања велике светске коалиције, која је састављена од Америке и сунитског ислама. Глобална управљачка елита, која је етаблирана у америчкој администрацији али и у администрацији других западних држава, међународним организацијама и корпорацијама, одлучила је да подржи ислам као светску религију.
Сунитски ислам располаже демографском снагом, силом која, по потреби, може бити брутална, има довољно радикалних исламистичких групација које могу и физички да елиминишу противника, и да за Американце дестабилизују и промене неки противнички режим у свету. Толико већ има доказа о сарадњи америчких служби и Ал Каиде…
Главна мета и једних и других је иста ‒ хришћани. У Сирији их исламисти физички убијају, а глобалисти их на Западу убијају духовно. Због тога Русија поново постаје заштитник хришћана, али не само као некад, православних хришћана у Турској царевини, већ свих хришћана света. У суштини, ово је духовни рат који се води против Бога, Христа, Истине. Ми смо као хришћани дужни да станемо у одбрану Божијег поретка и Божијег плана о свету и нама, који нови лажни антропотворци кроз еугенику, ГМО, промоцију хомосексуализма покушавају да кривотворе и покваре.
Због свега реченог, једино решење за Србију је повратак политици Немањићке Србије. Наши Свети владари из династије Немањића су примарно имали небеске циљеве, а Бог им је онда као својим добрим сарадницима испуњавао и све земаљске циљеве, јер су се они држали речи из Јеванђеља: „Иштите најпре царство небеско, а све остало ће вам се придодати“.
Европа је за нас тада била периферија у правном, економском, духовном и сваком смислу. Стога се определимо пре свега за савезништво у вертикали – са Богом ‒ јер ће Бог, ако му се искрено обратимо и покајемо, ако су нам циљеви часни а средства примерена томе, помоћи да изађемо из великих државних, националних и личних проблема. Бог ће нам, световно речено, помоћи да компензујемо све наше људске слабости и ограничења, јер се „Божија сила у немоћи нашој пројављује“.
Стожер српског духовног и народног живота, српске политике и геополитике треба да буде Свети Сава и светосавље као духовна, национална и државна идеологија јер, као што рече Свети владика Николај Велимировић, „Благо мајци која Саву роди и Србима док их Сава води“.
Геополитика



Повратак политици немањићке Србије - Правда